Rezultati pretrage - Welles, Orson, 1915-1985

Orson Welles

George Orson Welles (Kenosha, 6. svibnja 1915. – Los Angeles, 10. listopada 1985.), američki redatelj, glumac, scenarist i producent za film, kazalište, radio i televiziju.

Kritičko priznanje za Wellesa povećalo se nakon njegove smrti. Smatra se jednim od najvažnijih dramskih umjetnika dvadesetog stoljeća. 2002. godine, u anketi magazina Sight & Sound koji izdaje Britanski filmski institut, proglašen je najvećim filmskim redateljem svih vremena u izboru kritičara i u izboru redatelja.

Na zao glas došao je svojom radio-dramom H.G. Wellsa ''Rat svjetova'' od 30. listopada 1938. kojom je izazvao masovnu paniku. Welles i njegovi biografi kasnije su tvrdili kako izlaže lakovjernost američke publike u strahu od Drugog svjetskog rata. Sredinom tridesetih su postale legenadarne adaptacije vudu ''Macbetha'' (s postavom crnoputih glumaca) i alegorijskog ''Julija Cezara'' u newyorškom kazalištu. Welles je bio i priznati iluzionist, nastupajući u mnoštvu spektakala tijekom ratnih godina. Tijekom tih godina je kroz novinarstvo, radio i javne nastupe postao ozbiljni politički aktivist i komentator, blisko povezan s Franklinom D. Rooseveltom. 1941. je napisao, režirao, producirao i nastupio u ''Građaninu Kaneu'', koji se u raznim anketama nalazi na prvom mjestu najboljih filmova svih vremena. ''Građanin Kane'' je jedini Wellesov film za kojeg je našao sredstava i nad kojim je imao potpunu kontrolu do konačne verzije, dok će ostatak njegove karijere obilježiti manjak sredstava, nekompetentno upletanje studija i loša sreća, i tijekom egzila u Europu i kratkih povrataka u Hollywood. Unatoč ovim poteškoćama ''Othello'' je 1952. osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, a ''Dodir zla'' glavnu nagradu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu, dok je sam Welles svojim najboljim djelima smatrao ''Proces'' i ''Ponoćna zvona''.

Iako je Welles kao redatelj/scenarist ostao na marginama velikih studija, njegova karizmatična osobnost učinila ga je profitabilnim glumcem. U svojim kasnijim godinama se borio protiv hollywoodskog sustava koji je odbijao financirati njegove neovisne projekte, zarađujući najviše preko glume, reklama i pripovijedanja. 1970. godine dobio je Počasnog Oscara za životno djelo Američkog filmskog instituta. 1975. godine dobio je Nagradu za životno postignuće Američkog filmskog instituta, kao treća osoba kojoj je to pošlo za rukom nakon Johna Forda i Jamesa Cagneyja. Omogućuje Wikipedia